Revolucija 21. stoljeća...
"Jednom, kad mi je bilo šest godina, vidio sam prekrasnu sliku u nekoj knjizi o prašumi koja se zvala "Istinite priče". Slika je predstavljala zmijskog cara kako guta neku zvijer... To me je navelo da nacrtam svoj prvi crtež. Pokazivao sam svoje remek djelo odraslima i pitao ih da li ih moj crtež plaši.
Oni bi mi odgovarali: "Zašto bismo se plašili šešira?", a moj crtež nije predstavljao šešir, nego zmiju koja proždire slona...
Prestao sam slikati i počeo se baviti geografijom i na koncu postao pilot i susretao odrasle ljude, ali to nije promjenilo moje mišljenje o njima. Kad bih među njima sreo nekog tko mi se činio bistrijim pokazivao sam mu moj prvi crtež i pitao ga što vidi u nadi da će netko prepoznati zmiju i slona. Odgovor je uvijek bio isti: "To je šešir."... nitko me nije razumio dok nisam u pustinji imao kvar na avionu i sreo Malog princa"...
"Mali Princ", Antoine de Saint- Exupery
Mi smo uvjereni da sami, svijesno donosimo odluke i da onda dosljedno njima djelujemo u svakodnevnom životu. To je za nas samo po sebi razumljivo. Rijetko tko dolazi na ideju da mi ne radimo uvijek ono što smo odlučili, nego se svjesno odlučujemo za ono što već činimo.
Neurofiziolog Benjamin Libet je ispitivajući različite akcione potencijale u čovjekovom mozgu došao do zaključka da u čovjeku ipak postoji Freudovo podsvjesno " Ono", koje komunicira s mozgom prije čovjekove svijesne odluke.
Pogledajte sliku i recite sami sebi koga vidite na njoj. Vidite li na njoj mladu lijepu ženu ili staricu?
Zagledamo li se koncentrirano vidjet ćemo da osoba na slici mijenja izgled. Sa slike nas pozdravljaju i mlada žena i starica. U našoj glavi se upravo događa revolucija percepcije. Mozak istovremeno vidi i jednu i drugu osobu, a naša svijest ih vidi u pomaku vremena. Picasso je slikao ono što njegove nutarnje oči vide. Mali princ je gledao srcem. Antoine de Saint- Exupery je pisao emotivnim umom.
Libetova tvrdnja je izazvala revoluciju u neuroznanosti i psihologiji, pro i kontra diskusije. Istraživanje djelovanja mozga se nastavlja, mi još uvijek neznamo na koji način mozak proizvodi naš um, ali naslućujemo da će tek oni koji nauče misliti i gledati "srcem" razumjet priču koju nam mozak, posredstvom našeg utjelovljenog uma priča, pravu, istinitu priču, o njihovom čudesnom naporu da domisle svijet, univerzum i sebe same u tom, naizgled, kaotičnom beskraju.
Spoznaja da ljudski mozak nije jednosmjerno računalo, da je njegovo djelovanje umreženo i izloženo neprestanim podražajima koji u njega stižu iz tijela i svijeta oko njega, te činjenica da je upravo istinitost slike tog svijeta proizvod svakog pojedinog mozga i njegovog utjelovljenog uma, revolucioniraju iz dana u dan naša neurološka saznanja.
Mozak ne preslikava, mozak uvijek iznova stvara novu sliku, sam odlučuje, razlikuje važno, od nevažnoga. Nevažno ne propušta u pamćenje. Pri ponovnom susretu mozak reagira prije svijesti, uspoređuje i svojim titrajima uzburka pojavnosti percepcije. Mi tada spoznajemo da smo to već jednom vidjeli, doživjeli, osjetili. Slike, mirise, zvukove, glasove, okuse, oblike, lica sve to naš mozak vrednuje i samozatajno slaže u galeriju misaono, osjetilno, osjećajnih slika. Obogaćuje riznicu naših sjećanja.
U glavi nastaje ljubav, mržnja, sjećanje, tu nastaju tuge i strahovi, pamćenje, spoznaja i doživljaj, kaže nova znanost o mozgu i potiče me na razumjevanje te izjave. Postavljam si pitanja da bih na njih pronašla odgovore.
Gdje je vjetar što mi mrsi kosu, vani ili u mojoj glavi?
Šta mi to osjećamo kada milujemo dragu nam osobu, svoje dlanove ili je to pak njegova koža?
Šta osjećamo kada nam se usne spoje?
U beskraju mogućnosti koje nam mozak svojim neprekidnim radom nudi, leži i tajna onoga što mi nazivamo ljudskom naravi, karakterom, duhovnošću.
U njegovom djelovanju su pohranjene naše osobnosti, naše želje, naše znanje, naša stvaralačka snaga, naši osjećaji i naša misao o svemu tome.
Neuroznanost je svojim sve bržim razvojem izazvala kovitlac u misaonom režnju, revoluciju 21. stoljeća u našim glavama... !
„Umijeće svakodnevnog pokreta“ Dijana Jelčić, Kapitol Zagreb, 2006.
pogl. Revolucija u našim glavama... str, 29.
Oznake: neuroznanost
|
